Cetnici, balije i usta�e

Risto �ogo nije �iv. Ali, da jeste, bio bi sigurno ponosan. Ako ni u cemu drugom, uspio je u jednom – u naše �ivote usadio je terminologiju koja nam je postala svakodnevni dio komunikacije. Više se to ni ne krije. Cak i mala djeca od svojih roditelja uce. Cetnici, balije i ustaše su naše sveto trojstvo

Piše: Asim Bešlija

Zamislite ovu scenu. Sjedite u društvu grupe mladih, urbanih ljudi, internet generacije koja sebe smatra gradanima svijeta i kojima, kako sami ka�u, ove naše nacionalne i ine podjele ne znace ništa. To je jednostavno prošlost, passé. Sve se cini normalnim dok odjednom u razgovor ne pocne da se ulijeva terminologija poput 'cetnitet', 'cetnici', 'vlasi', odnoseci se na jedan narod i jedan dio Bosne i Hercegovine. Razgovor i dalje tece, uz šale i pošalice, dokone poštapalice koje se koriste lagano, kao kad grickate grisini. Neke stvari za ove ljude jednostavno se podrazumijevaju. 'Oni tamo' su jednostavno cetnici a 'oni dolje' jednostavno su ustaše. I tacka. Nema tu ništa loše. Niti terminološki niti sadr�ajno. E, kad se to apsolviralo, mo�e se pricati i o kozmopolitskim stvarima. Kako je bilo na koncertu Jamesa Blunta?

Zamijenite uloge i promijenite strane i dobicete istu pricu. Odnosno, jedna prica puta tri.

I tako su ove, sada tri grupe mladih ljudi, nastavile razgovor ne shvatajuci kakva im se pošast uvukla u krv i kako je sasvim normalna stvar da zbog toga što se neko zove drugacije, bude prozvan cetnikom, ustašom i balijom. U nekim situacijama to je postalo prakticno da se najbolje i rimuje sa onim kada nekome druge nacionalnosti opsujete majku.

Dovoljno je, na primjer, da u nekom 'vecinskom' gradu gostuje 'manjinski' tim u nekom sportu, pa da se jednostavno zna. Ustaša, cetnik ili balija.

I nije to samo u sportu. Ima toga i u našem ophodenju jednih prema drugima gdje sve pršti od ljubaznosti, pa�nje i skoro pa ljubavi jer, zaboga, ponovo se upoznajemo i �elimo pokazati koliko smo za su�ivot i koliko nam nije bitno kako se ko zove. No, cim se okrenu leda, sijevaju naši termini. Znacenja se pojacavaju. Rijeci zapravo sikte iz naših usta. Ka�emo za neku �enu da je 'vlahindura' ili 'balinkura'. Puna usta mr�nje. I onda kada je napad završen, obuzme nas taj nedoljivi osjecaj ispunjenosti, kao da smo obavili najveci partijski zadatak za što boljim ostvaranjem nacionalnog ponosa. Partija, naša zaštitnica, bice zadovoljna.

Dakle, uslov broj jedan – dovoljno je da se neko drugacije zove. Onda su nam vrata za psovanje i pljuvanje po drugima, širom otvorena. Na kraju, ovo je slobodna zemlja gdje svoje misli i osjecanja mo�emo slobodno iznositi. Pa, tako vrtimo taj zacarani krug pucajuci iz verbalnih topova, ukopani na strateške pozicije, nemilosrdni prema neprijatelju drugacijeg imena. Za sve loše ionako su krivi oni. Za sve dobro zaslu�ni smo mi. Najbolja nacija, naobrazovaniji ljudi, najcistija krv. A, inace, smo kosmpoliti.

Dakle, pokojni Risto �ogo odavno truhne pod zemljom ali se vjerovatno na njegovom kosturu i danas odr�ava kontura osmijeha zadovoljstva što je postigao ono što je htio. Efekti njegovog podzemnog novinarstva na tragu vizija Radovana Karad�ica najbolje se pokazuju i u evropskoj fazi BiH. Bio bi zadovoljan kad bi znao da se danas i proizvodi kupuju po nacionalnoj osnovi. Ako su proizvedeni u drugom entitetu ili su cetnicki ili ustaško-balijski. Zaobidi kupnju iako je na njemu znak 'kvalitetan domaci proizvod'. Primjera je bezbroj.

I tako zauzdani u svoje male i omedene mentalne fild�an dr�avice �ivimo preziruci cijeli svijet. Najpametniji, s najboljim obrazovnim sistemom, imamo Evropu nauciti cemu, najljepša zemlja koja se cuva i poštuje. I sve to dok nas kao magla obavija mrak vlastite zaslijepljenosti da ne vidimo da nam se rasizam ukorijenio u naš svakodenvni nacin razmišljanja, da mrzimo sve što je drugacije jer ako je drugacije, znaci da ne valja.

Tako uz jutarnju kaficu ili kriške lubenice navece, medu 'našom rajom' opalicemo po cetnicima, balijama i ustašama, pljuvati po Kinezima koji �ive u našem gradu, zgro�avati se nad ciganima, prizivati ubistva homoseksualaca, do mr�nje zaviditi Sand�aklijama jer su bogati, mrziti strance koji godinama �ive kod nas kao otimace naših para. I sve to bez dlake na jeziku. A, inace smo kosmopliti. Zna se

Izvor: Sarajevo-x (27.06.08)