Bosanci preduzetnici u americkom gradu

Porodica Maje Junozovic, koja danas �ivi u Sent Luisu, izuzetno je vrijedna, a radnu etiku su usadili i njoj još od djetinjstva

"Vecina Bosanaca su vrijedni ljudi", ka�e dvadesetcetvorogodišnja Maja Junozovic, nastanjena u Saut Kauntija, naselju americkog grada Sent Luis, koji je postao sjedište velikog broja izbjeglica iz Bosne i Hercegovine.

Njena majka Dragica godinama je radila kao frizerka, imala je svoj frizerski salon u Bosni i Hercegovini, da bi se 1995. godine s porodicom preselila u SAD. Njen prvi posao u SAD bio je u hotelu, a istovremeno je radila i kao vaspitacica u obdaništu. Godinama su štedjele da bi 2002. godine majka i kcerka zajednicki otvorile salon ljepote pod nazivom "Adriatic Beauty Salon", koji se nalazi u Aveniji Hempton.

Maja Junozovic i njena majka su medu brojnim imigrantima i izbjeglicama koji su u Sent Luis donijeli duh preduzetništva i otvorili svoje lokale.

Poslovi kojima se imigranti bave razlikuju se u odnosu na njihovo porijeklo. Tu su Bosanci, Albanci, Vijetnamci, Meksikanci, Somalijci, Avganistanci koji su ponosni vlasnici piljara, kafica, knji�ara, servisa za cišcenje, frizerskih salona.

Maja Junozovic tvrdi da je Amerika zemlja koja pru�a šansu svima koji �ele da rade.

"Ovdje definitivno imate šansu samo ako �elite da radite. Na vama je da li cete iskoristiti tu šansu ili ne", ka�e ona.

Mnogi imigranti su u pocetku radili za druge. Tako je Limoza Hod�a skoro osam godina radila za privatnika iz Klejtona, a zatim je pocela da priprema jela tradicionalne albanske kuhinje i sa snahom Hajrijom i prijateljicom Albanom otvorila restoran.

Zapravo, prije tri godine zapocele su sa pekarom, da bi vremenom na svoj meni dodavale italijanska jela i otvorile "Arber Restaurant".

I dok priznaju da ne bi sve mogle same, ka�u da se ipak isplatilo.

"Ne mo�e se reci da je bilo lako jer ništa nije savršeno, ali ima izgleda da bude", navodi Albana.

Ipak, analiticari smatraju da je uspjeh imigrantskog posla zapravo njihova posvecenost odredenoj ciljnoj grupi. Den Albes, menad�er za ekonomski razvoj, ka�e da Bosanci imaju prednost jer u Sent Luisu postoji velika bošnjacka zajednica koja, zapravo, podr�ava svoje preduzetnike.

Munib Dolic je s porodicom emigrirao iz Bosne i Hercegovine u SAD 1997. godine. Prvo je išao na obuku u Centar za grijanje i sisteme hladenja, da bi se zatim zaposlio u jednoj privatnoj firmi, gdje je stekao potrebno iskustvo. Nakon toga odlucio se da samostalno krene u posao i osnovao "Dole Heating and Air Conditioning".

"Morao sam da pokušam i nisam pogriješio", ka�e Munib Dolic.

Prvo je dao oglas u novinama bošnjacke zajednice i ljudi su poceli da zovu. Bošnjaci koji ne govore engleski radije su zvali svog covjeka i objasnili mu kakav kvar imaju na maternjem jeziku. S godinama Munib je proširio klijentelu i sada su njegovi klijenti raznih nacionalnosti.

U januaru ove godine njegova supruga Elvira je otvorila i "Ela's Grocery". Piljara je dobila ime po njihovoj kcerki i uglavnom prodaju bosanske proizvode.

Bosanska zajednica u Sent Luisu je najmnogobrojnija u SAD. U ovom gradu ima oko 50.000 Bosanaca, mada prema nezvanicnim podacima ta cifra iznosi i 70.000. Prvi talas izbjeglica iz BiH desio se 1993. godine, a do tada u ovom gradu skoro da ih nije ni bilo. Inace, americka vlada ima veliku ulogu u rasporedivanju izbjeglica i obicno im ponudi nekoliko gradova.

Izbjeglice su se uglavnom povezale i doveli svoje prijatelje i rodake tako da je Sent Luis ubrzo postao omiljeni grad ljudi koji su došli iz Bosne i Hercegovine, od kojih su mnogi tokom godina dobili americko dr�avljanstvo.

Bosanska zajednica uglavnom naseljava ju�ni dio grada, koji je do tada bio prilicno nerazvijen. Primjera radi, Bevo Mil je prije 100 godina bio prilicno neugledno radnicko naselje, medutim danas, nakon dolaska bosanske zajednice, to je jedno uredno mjesto, prijatno za �ivot. Koliko je znacajna bosanska zajednica u Sent Luisu svjedoci i podataka da se svake godine odr�avaju bosanski festivali, koji privuku veliki broj posjetilaca.

Druge imigrantske grupe su malobrojnije i samim tim primorane da svoj posao proširuju van svoje etnicke zajednice.

Hajrija Ho�da ka�e da je svjesna da moraju proširiti svoj posao i na druge klijente jer albanska zajednica u Sent Luisu broji svega 1.000 ljudi.

"Kada smo otvorile restoran bile smo svjesne da ne mo�emo da �ivimo od naših zemljaka, vec da moramo da se proširimo i na americku zajednicu. Mislim da smo to vrlo uspješno odradile", navodi ona.

Njihova klijentela su americki vojnici koji su nekada bili stacionirani na Kosovu te Albanci koji su se vjencali Amerikancima i koji dovode svoju americku rodbinu da proba specijalitete albanske kuhinje.

Erika Fendler, koja radi s imigrantima i izbjeglicama pri Medunarodnom institutu, ka�e da je sve više africkih imigranata koji pokušavaju da zapocnu svoj posao po ugledu na bosanske izbjeglice. Uglavnom je rijec o ljudima iz Liberije, Sijera Leonea, Somalije i Malavija.

Fendlerova smatra da bi pokretanje privatnih poslova od strane Afrikanaca vjerovatno dovelo do priliva africkih imigranata u Sent Luis, baš kao što se desilo i sa Bosancima