Elemental: Jedemo li cevap ili becku šniclu?

Izbor

Arhiva

Po Ut Sr Ce Pe Su Ne
1234567
891011121314
15161718192021
22232425262728
2930


Anketa: (IZBORI 08)

Da li će te glasati (IZBORI 08)

  • email Posalji mail poznaniku
  • print Verzija za stampu
  • Add to your del.icio.us del.icio.us
  • Digg this story Digg this

Kako vam se svidio ovaj clanak?

(ukupono 0 glasova)



SwissBiH lista
Upisi svoj E-Mail
i budi informisan:

Podesi velicinu slova: Decrease font Enlarge font
image

Hrvatski bend "Elemental" mnogima je podigao pritisak svojim novim albumom "Pod pritiskom". Zašto? "Elemental" korespondira sa problemima vecine ljudi – pjevaju o bijedi, lošim pjevacima, 'objektivnim' medijima, sistemu dezorijentacije. Oni su socijalno angažirani. I nije cudo što ih voli cijela bivša Juga. Za Sarajevo-x.com govore Remi i Shot

Razgovarao: Asim Bešlija

Vaš novi album nosi naziv 'Pod pritiskom'. U toku su promotivne i koncertne aktivnosti. Možete li nam reci kako reagira publika opcenito i kakve ste kritike dobili?

Remi: Reakcija publike je sjajna i nama je jako drago zbog toga. Dobro se osjecamo jer znamo da smo dali sve od sebe na albumu i napravili album kakav smo htjeli, ali još je bolje kad taj album predstavimo na koncertu i kad vidimo da ljudi uživaju! Gdje god da smo svirali od izlaska albuma (7.2.2008.) ljudi su nas odlicno prihvatili! Nema boljeg osjecaja od toga!

Vi ste jedan od bendova ex-yu regije koji vrlo dobro eksploatira tematiku socijalne nepravde i sistema tranzicijske demokracije. Mislite li da je taj bunt kojem ste skloni u svojim tekstovima, zapravo, ta karika koja mnoge ljude veže uz vašu muziku?

Shot: Pa, definitivno su se mnogi našli u temama naših pjesama. Interesantno je da mi sve naše tekstove pišemo promatrajuci našu mikro-sredinu, ono nama najbliže, a zatim pronalazimo ljude koji su nama toliko daleko, ali su bez obzira na udaljenost, u potpunosti ušli u te naše tekstove. S jedne strane, drago ti bude kada pronadeš fanove i u drugim državama, posebno državama ex yuge, ali s druge strane, jadno je to da nas ti isti problemi muce bez obzira gdje smo...

Da li muzika i teme o kojima vi pjevate mogu imalo promijeniti stvari, utjecati na ljude? Mislite li da je vaš trud uzalud?

Remi: Važno je barem pokušati, makar i ne uspiješ. Neke od pjesama na albumu "Pod pritiskom" su žestoke kritike sustava u kojem živimo i vrijednosti koje taj sustav promovira, a napravili smo ih iz želje da izrazimo svoj stav o tome. Nije nam bilo toliko važno kako ce to utjecati na te iste vladajuce strukture koje kritiziramo, koliko nam je bilo važno da nezadovoljstvo izbacimo iz sebe. CD je tvrd medij, podnosi sve što staviš na njega. Navodno su se neke glave u Saboru digle na našu pjesmu "Zašto te imam", ali to je bilo u tako malom broju da je zanemarivo. Ne boji se vlada pjevaca, repera i reperica. Oni bi se bojali samo naroda na ulicama koji bi zahtijevao promjene. Ali trud nikada nije uzalud. Bitno je reci što ti je na pameti, pa kud puklo da puklo…

Vi dolazite iz zemlje koja je za razliku od Bosne, mnogo bliže toj Evropi u koju svi želimo, pa nekako gledano sa strane, cini se barem cudnim da ipak ima te skrivene frustracije koja se krije negdje iza imidža Hrvatske kao vrlo uspješne države?

Shot: Hrvatska je zemlja koja je odlucila uci u Evropu, ali nikako da ta ista Evropa ude u glave ljudi iz Hrvatske. Tako su službena politika i mentalni sklop ljudi kod nas dvije toliko udaljene stvari. Kao dva svemira. Odlucili smo iskociti iz jedne ladice i sad nam treba neka druga ladica u koju bi uskocili. A, ona se trenutno zove Evropa. Ali i dalje su ljudi isti. Otuda frustracije. Ne bi željeli biti Balkan, dosta nam je Juge, premali smo da budemo sami, a i kroz povijest smo navikli na strane gospodare. A, u glavama nam je još uvijek konfuzija jer nismo do kraja odlucili na kojoj stolici sjedimo. Jedemo li cevap ili becku šniclu? Navikli na cevap al' nam ga je sramota postalo prstima jesti. A od becke šnicle brzo ogladnimo...

Kada pravite vašu muziku, ponajprije kroz pisanje tekstova, šta imate na umu u smislu toga šta želite postici?

Remi: Kad pišemo tekstove, vrlo smo subjektivni. Meni nije na pameti promijeniti svijet, meni je samo do toga da svoje misli saberem na jedno mjesto i da ih pretocim u smislenu cjelinu. Cesto dublje ili drugo znacenje išcitavaju slušatelji. Na pjesniku nije da analizira svoj rad nego da piše. Moje su želje zapravo vrlo jednostavne - najdraže mi je kad u pjesmama koje napišemo uživa cijeli bend i naši bliski prijatelji. Kako nas je sedmero u bendu, cesto onaj prvi "filter" kvalitete pjesma doživljava unutar samog benda. Ako se mi prepoznamo u pjesmi, nema bojazni da pjesma nece zaživjeti tj. da se nece svidjeti i drugim ljudima. Možda je to blesavo reci, ali nije mi na prvom mjestu napraviti hit za široke mase. Radije se zadovoljavam uživanjem u samom cinu stvaranja.

Bend postoji 10 godina. To je jedan zavidan period i govori o tome da ste vrijednost koja je prepoznata. Šta vas to drži, odakle crpite energiju i inspiraciju?

Shot: Drži nas medusobno prijateljstvo u prvom redu, a zatim zajednicka ljubav prema muzici. Davno smo rašcistili u svojim glavama što mi zapravo želimo postici. Pomirili smo se s tim da nikada od te svoje muzike necemo zaradivati dovoljno da bi nam to bila jedina stvar koju cemo u životu raditi. I kad smo to provarili, onda smo se prestali opterecivati koliko ce se CD-a prodati, koliko ce nam svirke biti placene. U takvoj si situaciji možemo dopustiti da radimo muziku prvenstveno za sebe. Otuda takvi tekstovi. Jednostavno nas nije briga kako ce to prihvatiti "mase". Imamo svoju infrastrukturu, svoj studio i svoje instrumente tako da ako i ne dobijemo priliku izdati album, mi cemo raditi ovo isto što i do sada. Hvala Bogu, ljudi nas prate i vole i imamo priliku izdavati albume i svirati posvuda. Ali to se može preko noci promijeniti. Ako se promijeni, mi smo u svojim glavama rašcistili sve tako da nas to ne može dovesti do raspada i prestanka rada.

Na Balkanu je poprilicno teško živjeti od muzike ako niste Severina ili Jelena Karleuša. Kako vama ide u tom smislu, možete li živjeti od svoga muzickog angažmana?

Remi: Jasno je, od našeg žanra glazbe živjeti se ne može, u onom tradicionalnom smislu da ti glazba placa staž, socijalno i zdravstveno. Medutim, nekima od nas koji se bavimo glazbom zarada nije na prvom mjestu. Živjeti od glazbe je dvosjekli mac. S jedne strane, bilo bi lijepo predavati se samo stvaranju, ali s druge, možda bismo onda pristajali na glazbene kompromise. Živjeti od glazbe znaci prodavati glazbu. Prodaja za sobom vuce zaradu, a zarada vuce želju da zaradiš više tj. da te sluša više ljudi. Onda prestaneš raditi pjesme za sebe i za svoje zadovoljstvo i radiš pjesme da zaradiš i preživiš. Meni je draže glazbu tretirati kao nagradu i osobni ispusni ventil.

U Bosni ste svirali u nekoliko navrata. Nema vas puno iako ste i za bh. tržište izdali svoj novi album. Je li ovdje niste traženi ili?

Shot: Pa, relativno cesto sviramo u BiH! Barem se nama tako cini. U usporedbi s nekim drugim bendovima iz Hrvatske, mi stvarno dosta sviramo po BiH. I stvarno se ne možemo potužiti, dosta nas traže. Samo mi sve svoje svirke moramo uskladivati s osobnim obavezama pa onda dosta tih ponuda završi odbijeno. Brine nas samo što ce biti ubuduce otkad su se maksimalno postrožili uvjeti za prelazak granice s instrumentima. To nam u zadnje vrijeme jako puno problema predstavlja. BiH nije potpisnica ugovora o ATA karnetu. To je dokument koji sve ostale zemlje svijeta priznaju a dokazuje da naša oprema (pojacala, klavijature itd.) ulazi u zemlju s nama i s nama ce izaci. Vrlo jednostavno. Ali po novome sada ne samo da se ATA karnet ne priznaje nego se ništa drugo od dokumentata ne priznaje. Nikakva garantna pisma, ovjerene liste opreme.... Ništa! To nam sada stvara grozne poteškoce i kako je krenulo, možda nas koji puta jednostavno vrate s granicnog prijelaza nazad kuci. A, to znaci otkazivanje svirke i to na dan svirke, znaci bijes fanova, znaci financijske gubitke organizatoru, klubovi... Ma, sranje totalno!

Nakon jednog desetljeca postojanja, možete li reci da ste barem blizu onoga što ste željeli kada je bend pokrenut sa prakticno troje ljudi?

Remi: Ja sam presretna s nacinom na koji Elemental funkcionira. Naš bend nije samo hrpa "placenika" koji sviraju po službenoj dužnosti. Mi smo prvenstveno prijatelji koji su se našli na istoj stranici i koji uživaju u istim stvarima. Bend mora biti obitelj združena u zajednickoj ideji muziciranja. Isto tako, želim da rastemo i da se razvijamo, da postavljamo nove razine koje cemo dotaknuti, da sami sebe doguramo do svojih maksimuma i da taj isti maksimum cesto redefiniramo. Uvijek treba težiti za time da sam sebe iznenadiš.

Na kraju par rijeci o vašim buducim planovima, šta možemo ocekivati od Elementala?

Shot: Sada razmišljamo da snimimo neki "live" materijal, razmišljamo što napraviti da obilježimo desetu godinu postojanja, razmišljamo kako da platimo racune na kraju mjeseca, razmišljamo zašto smo mamurni nakon sinocnjeg alkoholiziranja, a prije tog mamurluka nije bilo.... Starimo! Nemamo neke il grande planove za naredno desetljece. Bitno je raditi nove pjesme da sami svoje granice pomaknemo, i bitno je putovati i svirati da budemo u stalnom kontaktu s novim ljudima

Izvor: Sarajevo-x (17.06.08) 

  • email Posalji mail poznaniku
  • print Verzija za stampu
  • Add to your del.icio.us del.icio.us
  • Digg this story Digg this

Upisite vas komentar comment Komentari (0 postavljeno)


Sva prava zadrĹľana Redakcija SwissBiH (CH/BiH).